Osnovno
- Životni vijek od 9 do 15 godina
- Mužjak
- Visina od 36cm do 39cm
- Težina od 11kg do 13kg
-Ženka
-Visina od 34cm do 37cm
-Težina od 11kg do 13kg
Spoljašnjost
Prelijepi španijel sa dugim, obješenim ušima, zaobljenom glavom i obilnom svilenom dlakom srednje dužine. Njuška je široka i duboka sa prostranom čeljusti. Gornja usna je obješena, pokrivajući cijelu donju vilicu. Zubi su snažni i moraju imati makazasti zagriz. Vrh njuške je uvijek crn na crnim psima, ali može biti smeđe boje na ostalim bojama pasa. Oči su oble i postavljene tako da uvije imaju pogled naprijed. Tijelo je kompaktno, sa kratkim vratom. Gornja linija polako pada prema dole od grebena prema korijenu repa. Prednje noge su prave, dobro koščate. Peti prst na šapama (sa zadnje strane noge, ne dodiruje zemlju) trebaju biti odstranjeni. Boja krzna može biti blijeda mrkožuta, crna ili u nekoj drugoj jednobojnoj varijanti, zatim crna sa paležom (kao kod dobermana i rotvajlera) i višebojna (bijela sa crnim, bijela sa mrkoćutom ili crvenom, bijela sa crnom i paležom). Rep je kupiran na 2/5 originalne dužine, pas ga nosi u nivou sa leđima i konstantno je u pokretu. Poljski tip ove rase ima kraće krzno zbog lova u žbunju, a takođe ima i bolji lovački instinkt. Oba tipa američkog kokera su odlični ljubimci.
Temperament
Uvek spreman za rad i igru, američki koker španijel je jednako dobar kao lovački pas i kao ljubimac. Veseo i osjećajan pas, veliki prijatelj djece uvijek poštujući vlasnikov autoritet. Umiljat, nježan i veseo, što pokazuje neprestanim mahanjem repa. Inteligencija američkog kokera je prosječna. Iako je živahan i razigran pas, potrebno je socijalizovati ga kako bi se izbjegla sramežljivost i povučenost. Kokeri vole ljude i trebaju ih da bi bilo sretni. Ponekad ih je teško naučiti kućnim pravilima uključujući i lajanje u kući. U svakom slučaju, većina ih se lako istrenira i većina se dobro slaže sa drugim životinjama. Kako je ovo u svijetu veoma popularna rasa, postoji velika potražnja za ovom rasom, što stvara i mogućnost lošeg odgojnog procesa zbog želje za što većom i boljom zaradom. U ovim slučajevima se pojavljuju jedinke sa lošim karakterom i promjenama raspoloženja, što u kombinaciji sa sramežljivosti, strahom i dominacijom stvara veoma zlog psa. Kod ovakvih slučajeva je moguća pojava agresivnog čuvanja stvari, ljudi, mjesta, zatim hiperseksualnosti i bježanja od kuće.
Zdravlje
Najveći problem kod američkog kokera je katarakta, glaukom i iščašenje koljena. Manji, odnosno rjeđi problemi su displazija kukova, ektropion i entropion oka, razne alergije, seboreja i slično. U zadnje vrijeme, ipak dosta rijetko se pojavljuje IMHA (Immune Mediated Hemolytic Anemia), skoro uvijek smrtonosna, bez ikakvih znakova, poznat pod imenom tihi ubica.
Istorija
Prvi kokeri su u Ameriku stigli zajedno sa prvim doseljenicima na brodu Mejflauer (Mayflower) 1620 godine. Američki koker je dobijen od Engleskog kokera u 19. vijeku za dobavljanje prepelica i šljuka. Prvobitno odvajanje od engleskih kokera je bilo na osnovu veličine, ali je tokom sljedećih godina razlika rasla iz razloga što su se forsirale različite osobine kod jedne i druge rase. Do 40-tih godina 19. vijeka, američki koker se toliko razlikovao od engleskog da je 1945. godine bilo nemoguće da im se zajedno sudi na izložbi. Poslije ovoga, ove su dvije rase razdvojene i priznate sa posebnim standardima. Kako je ova rasa odgajana za lov, još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa je tako moguće vidjeti ih kao radne pse, ali veoma rijetko.
Karakteristike rase[i]
*Opšti izgled
Američki koker španijel je najmanji član u grupi lovačkih pasa. Ima snažnu, kompaktnu građu, fino isklesanu plemenitu glavu i ukupno je potpuno uravnotežen pas idealne veličine. Stoji dobro uspravljen na ravnim prednjim nogama, pri čemu je leđna linija blago padajuća ka snažnim, primerno uglovanim, mišićavim zadnjim nogama. To je pas podoban za pozamašnu brzinu sjedinjenu sa velikom izdržljivošću. Pre svega mora biti neusiljen i radostan, zdrav, sveukupno dobro balansiran i u kretanju da pokazuje veliku sklonost ka radu. U svim delovima dobro balansiran pas je poželjan kao neko sa jakom suprotnošću između dobrih tačaka i mana.
Veličina
Idealna visina mereno na grebenu, za odraslog mužjaka je 38,10 cm, a za odraslu ženku 35,56 cm. Visina može varirati ±1,27 cm. Mužjaci iznad 39,37 cm i ženke iznad 36,83 cm, treba da budu diskvalifikovani. Mužjake ispod 36,83 cm i ženke ispod 34,29 cm, treba penalizovati. Visina se nalazi na vertikalnoj liniji koja počinje na najvišem mestu plećke i završava na zemlji, pri prirodnom stavu prednjih nogu i paralelnim došapljima zadnjih nogu prema srednjoj liniji.
Proporcije
Dužina od vrha grudne kosti do sedne kvrge je neznatno veća od dužine između najviše tačke grebena i zemlje. Telo mora biti dovoljno dugo da omogućava ravan i slobodan korak. Pas nikada ne deluje dugo ili nisko.
Glava
Dobro proporcionalna, mora biti primerena ukupnoj slici sjedinjeno sa sledećim:
Izraz
Inteligentan, oprezan, blag i istražujući.
Oči
Očna jabučica je okrugla i puna, pogled upravljen ravno napred. Ne leže duboko niti su buljave. Boja irisa je tamnobraon, uopšteno što je tamnije to je bolje.
Uši
Režnjaste, duge, fine kože, usađene ne iznad linije donjeg dela oka.
Lobanja
Zaobljena ali ne preterano, bez tendencije ka ravnom. Nadočni lukovi jasno prepoznatljivi. Izražen stop. Kosti ispod očiju dobro isklesane. Bez izraženih obraza. Njuška je široka i duboka, sa ravninu jednako dugim vilicama. Uravnoteženost postoji, kada je rastojanje od stopa do vrha nosa jednako polovini rastojanja od stopa do potiljne kvrge.
Nos
Dovoljno veliki, odgovara njušci, sa dobro razvijenim nozdrvama tipičan za lovačkog psa. Crn kod crnih, crnih sa paležom i crno belih, kod drugih boja nosa može biti braon, jetrena ili crna, što tamnija to bolja. Boja nosa je u harmoniji sa bojom ruba očnih kapaka
Usne
Gornja usna je puna i dovoljno duboka da prekriva donju vilicu.
Zubi
Snažni i zdravi, nisu mali. Makazasto zubalo
Telo
Grudni koš je dubok, njegova najviša tačka nije viša od laktova, napred dovoljno širok za prostrano mesto za srce i pluća, ipak ne toliko širok da ometa ravnu akciju prednjih nogu. Rebra duboka i dobro zaobljena. Leđa su snažna i postepeno blago padajuća od plećki ka korenu kupiranog repa, a on je usađen i nošen u nivou gornje linije leđa ili neznatno iznad, nikada uspravno kao kod terijera, i nikada tako nisko da ukazuje na plašljivost. U kretanju akcija repa je radosna.
Prednji deo
Plećke su dobro iskošene i sa nadlakticama čine ugao od oko 90 stepeni što psu dozvoljava da na lak način ima dalek iskorak. Plećke su jasno ocrtane, kose, bez isticanja i tako postavljene da gornja tačka grebena pravi ugao koji omogućava, dalek rebarni luk. Gledano sa strane i pre vertikalnom stavu prednjih nogu, laktovi stoje vertikalno ka najvišoj tački lopatice. Prednje noge su paralelne, ravne, snažnih kostiju i mišićave, prisno priležu uz telo i stoje dobro ispod plećke. Kratko i snažno došaplje. Zaperke treba odstraniti. Šape kompaktne, velike, okrugle i čvrste sa dobro popunjenim jastučićima, ni unutra ni napolje okrenute.
Zadnji deo
Kukovi široki, sapi dobro zaobljene i mišićave. Gledano od pozadi, zadnje noge su paralelne, kako u kretanju, tako i u stavu. Zadnje noge su snažnih kostiju i mišićave, sa primerenom uglovanošću kolenog zgloba i snažnom, jasno ograničenom butinom. Koleni zglob je snažan i bez skretanja u kretanju i u stavu. Skočni zglob je znažan i dobro ispod postavljen. Zaperke treba odstraniti.
Dlaka
Kratka i fina na glavi, na telu srednje duga sa dovoljno podlake za zaštitu, uši, grudi, stomak, zadnja strana nogu, dobro su odlakane nešto dužom dlakom, ipak ne tako predugom da prave linije koker španijela, budu prekrivene, da ne umanjuju kretanje, ili ukupan izgled i njegovu ulogu kao umereno odlakanog lovačkog psa. Osobine dlake su veoma značajne. Dlaka je svilasta, ravna ili neznatno talasasta i takvog kvaliteta da dozvoljava laku negu. Čupava, kovrdžava, ili vunasta dlaka treba biti strogo penalizovana. Nije poželjna upotreba električnog noža na dlaci leđa. Trimovanje, kojim se naglašava stvarna linija psa, treba tako uraditi da deluje prirodno koliko je to moguće.
Kretanje
Američki koker španijel iako je najmanji lovački pas, mora posedovati tipično kretanje lovačkog psa. Preduslov za dobro kretanje je uravnoteženost između prednjeg i zadnjeg dela. On „gura“ jakim, punim snage zadnjim nogama i u predelu plećki i prednjih nogu tako je građen da nesmetano izbacuje napred noge i uravnotežava potisak. Pre svega njegovo kretanje je koordinirano, punog zamaha i neumorno. Mora se kretati uz osvajanje prostora. Preteranu živahnost ne treba zameniti sa korektnim kretanjem.
Savet odgajivača
Energija: srednja
Vježbe i šetnje: 60 - 80 minuta, dnevno. Američki koker uživa u izlascima, ali će ipak biti sretniji u gradu sa smanjenim radijusom kretnji. Vole da plivaju, dobavljaju i igraju se bilo kakvih sličnih igara sa porodicom. Ne uživaju puno u igrama koje uključuju malo više grubosti, pa je potrebno da se obrati pažnja na malu djecu kada se igraju sa njima.
Stres izazvan ostavljanjem samog psa u kući: nizak
Običaj da laju: srednji
Transport: jednostavan
Nivo agresivnosti: nizak
Kompatibilnost sa drugim životinjama: visoka
Kompatibilnost sa djecom: visoka
Četkanje i šišanje: svakodnevno Oko ove rase uvijek ima posla. Osim svakodnevnog četkanja, potrebno je često trimovati dlaku. Takođe je potrebno ih kupati često kako bi sa čistom dlakom imao i minimalan vonj. Posebnu pažnju zahtijevaju njihove uši, koje se moraju često provjeravati, zbog mogućih infekcija. Ovo je rasa kojoj je takođe potrebno i čišćenje zuba!
